Što se može staviti na firmu? 25 najčešćih troškova poduzetnika

„Mogu li ovo staviti na firmu?" jedno je od najčešćih pitanja koje poduzetnici postavljaju svojim knjigovođama.

Laptop? Mobitel? Ručak s klijentom? Gorivo? Hotel? ChatGPT? Nova uredska stolica? Odijelo za poslovni sastanak?

Odgovor nije uvijek jednostavno da ili ne.

To što je račun izdan na d.o.o., j.d.o.o. ili obrt ne znači automatski da će cijeli iznos biti porezno priznati trošak. A ako je poduzetnik u sustavu PDV-a, postoji i treće pitanje – smije li odbiti pretporez.

U nastavku donosimo praktičan pregled 25 troškova s kojima se poduzetnici često susreću.

Važno: treba razlikovati tri pitanja:

1. Može li račun glasiti na firmu?
2. Je li trošak porezno priznat?
3. Postoji li pravo na odbitak PDV-a?

Odgovor na sva tri pitanja ne mora biti isti.

Osnovno pravilo: trošak mora imati veze s poslovanjem

Kod utvrđivanja poreza na dobit polazi se od poslovnih prihoda i rashoda, ali određeni rashodi porezno su nepriznati ili samo djelomično priznati.

Drugim riječima, nije dovoljno kupiti nešto na R1 račun i tvrditi da je to „za firmu".

Mora postojati poslovna svrha.

Laptop koji programer koristi za posao očit je primjer poslovnog troška.

Televizor od 3.000 € postavljen u dnevnoj sobi vlasnika društva već bi bilo znatno teže opravdati kao poslovni rashod.

A što ako imate paušalni obrt?

Ovdje postoji vrlo važna razlika.

Paušalni obrtnik ne utvrđuje poreznu osnovicu oduzimanjem svojih stvarnih troškova od primitaka.

Paušalni dohodak određuje se prema propisanim razredima i paušalno priznatim izdacima. Prema pravilima koje vrijede za 2026., u postojećim razredima polazi se od 85 % paušalno priznatih izdataka.

Zato kupnja laptopa od 1.500 € paušalcu neće za 1.500 € smanjiti poreznu osnovicu.

To ne znači da paušalni obrt ne smije kupiti laptop za poslovanje. Znači samo da stvarni trošak nema isti učinak na porez na dohodak kao kod obrta koji vodi poslovne knjige ili trgovačkog društva.

25 stvari koje poduzetnici najčešće žele „staviti na firmu"

1. Laptop i računalo DA

Ako se računalo koristi za poslovanje, riječ je o potpuno uobičajenom poslovnom trošku.

Ovisno o vrijednosti i računovodstvenim politikama, nabava se može evidentirati kao trošak odnosno sitni inventar ili kao dugotrajna imovina koja se amortizira tijekom vremena.

Isto vrijedi za poslovno potrebnu računalnu opremu.

2. Monitor, tipkovnica, miš i docking station DA

Ako se koriste za rad, nema ništa sporno u tome da ih nabavi društvo.

Kod većeg sustava može biti potrebno procijeniti radi li se o zasebnim sredstvima ili funkcionalnoj cjelini računalne opreme.

3. Mobitel DA, uz poslovnu namjenu

Poslovni mobitel može biti trošak društva.

To uključuje i uređaj i troškove poslovne mobilne tarife.

Problem može nastati ako okolnosti pokazuju da je riječ prvenstveno o privatnoj potrošnji vlasnika ili zaposlenika.

4. Internet OVISI O OKOLNOSTIMA

Internet je za većinu današnjih djelatnosti normalan poslovni trošak.

Najjednostavnija situacija je kada društvo ima ured i ugovor za internet glasi na društvo.

Ako se posao obavlja iz privatnog stana, situacija zahtijeva više pažnje jer se privatna i poslovna uporaba mogu preklapati.

5. ChatGPT i drugi poslovni AI alati DA

Ako ChatGPT, Microsoft Copilot ili drugi AI alat koristite za poslovne potrebe, pretplata može imati jasnu poslovnu svrhu.

Isto vrijedi za druge SaaS alate potrebne za poslovanje.

Ali postoji dodatna zamka ako uslugu kupujete od inozemnog dobavljača.

Čak i poduzetnik koji nije u redovnom sustavu PDV-a može imati obvezu obračunati hrvatski PDV na primljenu inozemnu uslugu. Kod usluge primljene od poreznog obveznika iz druge države članice EU može biti potreban i PDV identifikacijski broj. Mali porezni obveznik tada nema automatski pravo taj obračunani PDV odbiti kao pretporez.

6. Google Workspace, Microsoft 365 i cloud usluge DA

Poslovni e-mail, pohrana podataka, Office, backup, hosting i slične usluge normalni su poslovni troškovi.

I ovdje treba obratiti pozornost na sjedište dobavljača i PDV tretman inozemne usluge.

To je posebno važno za male poduzetnike izvan sustava PDV-a.

7. Uredski stol i stolica DA

Ako uređujete poslovni prostor, stol, uredska stolica, ormari, police i druga potrebna uredska oprema predstavljaju poslovnu imovinu odnosno trošak.

8. Printer, toner i uredski materijal DA

Papir, registratori, toner, kemijske olovke, printer i sličan uredski materijal među najmanje su spornim poslovnim troškovima.

9. Stručne knjige i časopisi DA, ako postoji veza s djelatnošću

RRiF, TEB, stručna literatura, tehnički priručnici, poslovne baze podataka i slični izvori mogu biti poslovni trošak ako su povezani s djelatnošću.

Pretplata stomatološke ordinacije na stručni stomatološki časopis lako je opravdiva.

Pretplata iste ordinacije na časopis o sportskim automobilima nešto teže.

10. Tečajevi, edukacije i konferencije DA, uz poslovnu povezanost

Edukacija koja je povezana s djelatnošću društva u pravilu ima poslovnu svrhu.

Primjeri su računovodstveni seminar za knjigovođu, programerska konferencija za IT tvrtku ili edukacija o digitalnom marketingu za osobu koja se time bavi.

Kod edukacije koja nema razumnu povezanost s poslovanjem treba biti oprezniji.

11. Web stranica, domena i hosting DA

Izrada i održavanje poslovne web stranice, zakup domene, hosting i povezane usluge poslovni su troškovi.

Kod većih projekata izrade softvera ili web sustava može biti potrebno razmotriti radi li se o trošku razdoblja ili imovini.

12. Google Ads, Facebook i Instagram oglasi DA

Oglašavanje proizvoda ili usluga tipičan je trošak promidžbe.

Pravilnik o porezu na dobit među troškovima promidžbe navodi oglašavanje putem sredstava javnog priopćavanja, letaka, kataloga, sajmova i druge troškove kojima se na javan način promiče ime, proizvod ili usluga poreznog obveznika.

Kod Meta i Google oglasa ponovno treba paziti na pravila vezana uz primljene inozemne usluge i PDV.

13. Osobni automobil DA, POSEBNA PRAVILA

Firma može kupiti ili uzeti u leasing osobni automobil.

Ali automobil je jedan od klasičnih primjera gdje: „firma je platila" ≠ „sve je 100 % porezno priznato" ≠ „sav PDV se može odbiti".

Zakon o PDV-u u pravilu ograničava odbitak na 50 % pretporeza kod nabave ili najma osobnih automobila te povezanih dobara i usluga. Postoje iznimke, primjerice za određene djelatnosti prijevoza, rent-a-car, autoškole i slično.

Kod poreza na dobit također postoje posebna pravila za troškove osobnih vozila.

14. Gorivo DA, UZ OGRANIČENJA

Ako društvo koristi poslovni automobil, gorivo može biti poslovni trošak.

Međutim, porezni tretman prati posebna pravila koja vrijede za osobna vozila.

Kod PDV-a se ograničenje od 50 % odnosi i na dobra i usluge povezane s osobnim automobilom.

15. Privatni automobil vlasnika ili zaposlenika za službeni put DA, uz dokumentaciju

Nije nužno da automobil bude u vlasništvu firme.

Privatni automobil može se koristiti u poslovne svrhe uz pravilno dokumentiranje i primjenu pravila o naknadama za korištenje privatnog automobila u službene svrhe.

To je zasebna tema koju vrijedi detaljno obraditi jer treba razlikovati službeni put, loko-vožnju i druga korištenja vozila.

16. Taxi i Uber DA, uz poslovnu svrhu

Ako postoji poslovni razlog – primjerice prijevoz do klijenta, aerodroma, konferencije ili poslovnog sastanka – taxi može biti poslovni trošak.

Važno je moći povezati trošak s poslovnom svrhom.

17. Avionska karta DA, za poslovno putovanje

Ako putujete poslovno, trošak prijevoza može biti poslovni rashod.

Naravno, vikend u Barceloni s obitelji ne postaje službeni put samo zato što je direktor ponio laptop.

18. Hotel na službenom putu DA, uz poslovnu svrhu

Trošak smještaja na stvarnom službenom putu može biti poslovni trošak uz odgovarajuću dokumentaciju.

Privatno produženje putovanja ili troškovi članova obitelji nisu automatski poslovni rashod.

19. Ručak s klijentom DA – REPREZENTACIJA

Ovo je jedan od najčešćih izvora zabune.

Ako društvo plati poslovni ručak partneru ili potencijalnom poslovnom partneru, riječ je u pravilu o reprezentaciji.

Kod poreza na dobit 50 % troška reprezentacije povećava poreznu osnovicu, odnosno samo 50 % takvog rashoda ima učinak porezno priznatog rashoda.

Kod PDV-a je pravilo još strože: pretporez za reprezentaciju ne može se odbiti.

20. Kava s poslovnim partnerom DA – REPREZENTACIJA

Isti princip vrijedi i za kavu, piće ili drugo ugošćivanje poslovnog partnera.

Nije presudno košta li račun 5 € ili 500 €. Bitna je priroda troška.

Pravilnik poslovnim partnerima smatra osobe s kojima postoji poslovni odnos ili se očekuje njegovo uspostavljanje.

21. Poklon poslovnom partneru OVISI

Poklon poslovnom partneru može predstavljati reprezentaciju.

Zakon među reprezentacijom izričito navodi i darove poslovnim partnerima, a Pravilnik detaljnije uređuje takve troškove.

Međutim, porezni tretman određenih reklamnih predmeta i uzoraka može biti drugačiji.

Zato nije isto kupiti poslovnom partneru bocu vina i dijeliti promotivne kemijske olovke s logom firme.

22. Majica, jakna ili radna odjeća OVISI

Zaštitna i posebna radna odjeća potrebna za obavljanje djelatnosti nije isto što i obična odjeća koju osoba može koristiti privatno.

Uniforma, zaštitne cipele ili druga oprema potrebna za rad imaju jasnu poslovnu svrhu.

Obična košulja ili jakna teže se mogu smatrati isključivo poslovnim troškom.

23. Poslovno odijelo UGLAVNOM NE

Česta je logika: „Direktor sam i odijelo nosim samo na sastanke."

Problem je što je klasično odijelo obična odjeća pogodna i za privatnu uporabu.

Sama činjenica da ga nosite na poslovni sastanak ne pretvara ga automatski u porezno priznatu radnu opremu.

24. Netflix, Spotify i druge zabavne pretplate OVISI

Ovdje nema smisla davati univerzalni odgovor.

Za običan knjigovodstveni ured teško je opravdati Netflix kao poslovno potreban trošak.

Za tvrtku koja se profesionalno bavi analizom audiovizualnog sadržaja, produkcijom ili srodnom djelatnošću situacija može biti sasvim drugačija.

Pitanje je uvijek isto: možete li razumno dokazati vezu između troška i djelatnosti?

25. Teretana i fitness UGLAVNOM NE

To što zdrav i fizički aktivan direktor bolje radi nije dovoljno da njegova privatna članarina u teretani automatski postane porezno priznati poslovni rashod.

Drugačija pravila mogu vrijediti ako poslodavac određene pogodnosti omogućava radnicima u okviru propisanog poreznog tretmana ili ako je sama priroda djelatnosti povezana s takvom uslugom.

Brzi pregled

Posebna zamka za poduzetnike izvan sustava PDV-a

Postoji još jedna stvar koju mali poduzetnici često previde.

„Nisam u PDV-u" ne znači da nikada ne morate obračunati PDV.

Primjer su određene usluge inozemnih dobavljača.

Ako mali porezni obveznik primi uslugu od poreznog obveznika iz druge države članice EU za koju se mjesto oporezivanja prenosi u Hrvatsku, može biti dužan zatražiti PDV identifikacijski broj, obračunati hrvatski PDV te podnijeti odgovarajuće obrasce. Kod usluga dobavljača iz trećih zemalja također može postojati obveza obračuna i plaćanja hrvatskog PDV-a, iako PDV ID nije nužno potreban samo zbog takve transakcije.

To je posebno važno kod raznih softverskih pretplata, cloud usluga, oglašavanja i drugih digitalnih usluga iz inozemstva.

Mali porezni obveznik pritom nema pravo na odbitak tog PDV-a kao pretporeza kao što ga ima redovni obveznik PDV-a.

„Imam R1 račun" nije dovoljan argument

Račun izdan na društvo važan je dio dokumentacije, ali sam po sebi ne dokazuje poslovnu opravdanost troška.

Ako društvo kupi nešto što zapravo služi privatnim potrebama vlasnika, direktora ili zaposlenika, činjenica da je na računu ispisan OIB društva ne rješava porezni problem.

Kod svake dvojbene nabave vrijedi postaviti jednostavno pitanje: zašto je ovaj trošak potreban za ostvarivanje prihoda ili obavljanje djelatnosti?

Ako na to postoji jasan i dokumentiran odgovor, situacija je znatno jednostavnija.

Trošak firme, porez na dobit i PDV nisu ista stvar

Dobar primjer je ručak s poslovnim partnerom.

Društvo ga može platiti.

Ali kod poreza na dobit 50 % reprezentacije povećava poreznu osnovicu.

A kod PDV-a nema prava na odbitak pretporeza za reprezentaciju.

S druge strane, kod poslovno potrebnog laptopa porezni tretman može biti potpuno drugačiji.

Zato pitanje „Mogu li to staviti na firmu?" često nije dovoljno precizno.

Bolje pitanje glasi: „Kako se ova nabava porezno i računovodstveno tretira?"

Zaključak

Ne postoji popis stvari koje se jednostavno „smiju" ili „ne smiju" kupiti na firmu.

Osnovno pravilo je poslovna opravdanost troška.

Računalo, softver, uredska oprema, oglašavanje i stručna edukacija obično imaju vrlo jasnu vezu s poslovanjem.

Kod automobila, reprezentacije, poklona, odjeće, zabavnih sadržaja i troškova koji imaju i privatnu komponentu pravila postaju složenija.

I zapamtite tri odvojena pitanja:

1. Je li nabava poslovno opravdana?
2. Je li rashod porezno priznat u cijelosti?
3. Postoji li pravo na odbitak PDV-a?

Tek kada znamo odgovore na sva tri pitanja, znamo i stvarni porezni tretman troška.